Mislim da je nateži zadatak (po)KRENUTI(se). Svima nama!
Ljudi generalno previše razmišljaju i mogu ”izmisliti” milijun razloga zašto je nešto nemoguće ili zašto nešto neće uspjeti. Kad imate ovakav način razmišljanja, neuspjeh je zagarantiran.
Imam osobe koje mi se mjesecima (a neki i godinama) javljaju kako će ”napokon krenuti trenirati” , kako će napokon ”krenuti rješavati problem s kilama ”, kako će napokon… Ali ti naizgled jednostavni zadaci zbog previše razmišljanja, loših iskustava, ne vjere u sebe postanu nemogući i neostvarivi.
U takvim trenucima moramo početi logično razmišljati i reći sebi da mi to možemo i ukloniti sve nepotrebne emocije koje nas skreću s tog puta.
Tada, s nekoliko malih pobjeda iza sebe ( prvi trening, prvi skinuti kilogram, prvi sklek…) shvatite da to ipak nije bilo nemoguće. I da jedino što vas je sputavalo je vas um i strah od neuspjeha.
Neuspjeh je onaj teži dio života. Pogotovo kad se osjećate kao da ste učinili sve što možete. Ali je i nužan. Moramo osjetiti neuspjeh. Ako ne iskusimo neuspjeh ne možemo rasti. Neuspjeh nas ući zahvalnosti, ući nas što ne želimo i pokaže nam ono sto možemo biti.
Nemojte da vas strah od neuspjeha zaustavi i prije nego ste počeli!
Ako i padnete, gledajte to kao priliku da krenete još jednom s više iskustva, pametniji i mudriji.